Pravni okvir

Zakon o stečaju i Nacionalni standard broj 8 predviđaju da stečajni upravnik, po preuzimanju dokumentacije, utvrdi i obezbedi preuzetu dokumentaciju u skladu sa zakonom kojim se uređuje arhivska građa , odnosno stečajni upravnik je dužan da preuzme dokumentaciju pravnog lica i da vodi urednu evidenciju o njoj u skladu sa Zakonom o kulturnim dobrima.

Ukoliko pravno lice prestaje sa radom, stečajni upravnik je dužan da sredi arhivsku građu na način na koji je to propisao Nadležni istorijski arhiv i da preda isto, a najkasnije po zaključenju stečajnog postupka.
Ukoliko pravno lice nastavlja sa radom (reorganizacija ili prodaja pravnog lica), stečajni upravnik je dužan da sredi arhivsku građu na način na koji je to propisao Nadležni istorijski arhiv i da je, sređenu, preda ovlašćenim licima uz odgovarajući zapisnik o primopredaji dokumentacije.

Prema Zakonu o stečaju, stečajni upravnik je dužan da preduzme sve neophodne mere za zaštitu imovine stečajnog dužnika i da započne popisivanje imovine stečajnog dužnika u roku od 10 dana od dana imenovanja i da okonča popisivanje u roku od 30 dana od dana imenovanja.

Na ovaj način stečajni upravnik: Ubrzava i pojednostavljuje izvršenje drugih obaveza kao što su popis imovine, procena vrednosti i izrada početnog stečajnog bilansa s obzirom da se iz sređene dokumentacije može lakše utvrditi koje od neophodnih informacija o stečajnom dužniku su dostupne; Utvrđuje postojanje (ili nepostojanje) određene dokumentacije kako bi mogao da je obezbedi od zloupotrebe, uništenja ili gubitka; Oslobađa prostor stečajnog dužnika od dokumentacije kojoj su istekli zakonski rokovi čuvanja uz rešenje Nadležnog istorijskog arhiva; Svako nepostupanje po propisanim standardima pored kršenja zakona dovodi u pitanje i humane standarde pošto se veliki deo dokumentacije odnosi na bivše zaposlene koji na osnovu dokumentacije ostvaruju pravo na penziju, na otkup stanova i slično.